Planiranje ture

1. Kakva je naša kondiciona pripremljenost i telesne mogućnosti – snaga?
Prema njoj se upravlja dužina i težina uspona – manja telesna snaga – lakše ture i planine
2. Koliko je težak uspon?
Laka tura! Zahtevna tura! Vrlo zahtevna tura!
Svi putevi su podjednako markirani. Markacija ne govori ništa o težini uspona. Ako oznaka težine puta postoji, ona se nalazi na početku markacije. Mnogi putevi nemaju oznaku zahtevnosti, a mnogi nemaju ni markaciju. Potražite savet iskusnijih, i onih koji poznaju teren.
3. Kada predviđjate povratak?
Ovaj ćete odgovor dobiti ako znate da se hod planira ovako: za jedan sat normalnog hoda predviđa se 350 m nadmorske visine i oko 4km daljine. Pri tome se planira predah (2-3 minuta) na svakih pola sata, odnosno kraći odmor na svakih 1,5 sati. Vreme kraćeg odmora je toliko da se nešto pojede i popije, ali ne toliko da se planinari ohlade.
4. Kakvo obaveštenje o turi ostavljate?
Vaše obaveštenje mora sadržati informaciju o tome gde idete, kojim putem, kada ste pošli i kada očekujete povratak. Takođe, dobro je da informišete o tome kada želite da se alarmiraju spasioci.
5. Ko ide na planinarsku turu?
Uspon (staza) se prilagođava prema najmanje spremnom učesniku. Usponi samohodača su opasniji. Ni grupna tura nije sasvim bezbedna, jer nju karakteriše ponašanje grupe: euforije, afektacija, dokazivanje, takmičenje, borba za prestiž, svađe i drugo.
6. Kakvo će biti vreme?
Vremenska prognoza i informacije sa terena vam daju osnovni predstavu o vremenu. Obavezno predviđajte vreme planinarske ture.
7. Da li su vam potrebna uputstva stručnjaka ili vodič?
O svim aspektima planirane ture posavetujte se sa iskusnijima. Otiđite do planinarskog saveza, društva ili sekcije. Raspitajte se kod instruktora skijanja ili u školi skijanja. Angažujte ljude koji poznaju teren, staze , planinu i opasnosti.

OPREMA:

Osnovna planinarska oprema je:
ranac, paket prve pomoći (prvi zavoj, sterilna gaza, zavoji, turban zavoj, flaster, hanzaplast, elastični zavoj, zaštitna folija), bivak vreća, vetrovka, zaštitne pantalone, topla odeća, rezervni veš, rukavice, kapa, štapovi za hodanje, naočare za sunce, hrana i piće, signalna pištaljka, pribor za orijentaciju (karta, kompas, olovka)
Dodatna oprema za pohodi zimi je:
dereze, cepin, lavinski javljač, snešna lopata sa meračem klizanja, lavinska sonda.
Planinarska cipela mora biti nepromočiva, duboka i čvrsta sa oštrim gumenim profilom. Sa takvom cipelom dobijte čvrst oslonac u snegu, na steni, i po travi.

Zdravstveni aspekti
Planinarstvo je tesno povezano sa zdravljem.
Pre nego što se odlučite na zahtevne planinarske ture dobro razmislite o posledicama. Znajte da postoje neka ograničenja zbog kojih se naporno pešačenje i penjanje u planinama ne savetuje.
To su
– Teške srčane mane
– Prethodno odležane duže bolesti (period rekovalescencije od gripa i drugo)

Ovde ćemo opisati neke od situacija pri kojima se usled napornog pešačenja i penjanja po planinama može oboleti, ali i razmotrićemo i savetovati kako da čuvate zdravlje.

Opterećenje zglobova

Hodanje po planinama i padinama, a posebno silazak sa teškim rancem na leđima, veoma opterećuje sve nožne zglobove. Brojni planinari već u srednjim godinama imaju problema sa skočnim zglobovima, kolenima, kukovima i kičmom. Ovo je zbog toga što se u mladosti nisu čuvali, ali i nije bilo odgovarajuće opreme.
Uvek se trudite da opterećenje na zglobove smanjite odmerenim i ravnomernim hodom. Znajte da visoka cipela štiti skočni zglob, dobar ranac smanjuje opterećenje na kukove i kičmu, korišćenje štapova za hodanje (teleskopski štapovi) smanjuje opterećenje na kičmu, korišcenje elastičnih zavoja na kolenima deluje i preventivno. Ipak, najbitnije je lagan, oprezan i gibak hod.
Konacno, zglobove čuvate:
1. nosite lagan ranac – ponesite sa sobom samo najnužnije
2. nizbrdo idite polako i oprezno – ne trčite
3. prilikom spuštanja po kaskadama silazite polako – nemojte skakati
4. upotrebljavajte teleskopske štapove za hodanje
5. kad ste u mogucnosti, penjite se pešice, a vracajte se žicarom ili vozilom
6. Pre silaženja dobro zagrejte zglobove na nogama
7. dišite mirno i duboko, taman toliko koliko je potrebno vašem telu.

Opterecenje srca i krvotoka

Planinarske ture, najčešce, ne opterećuju značajno srce i krvotok. Ipak, u slučaju srčanih mana to opterećenje može biti sasvim dovoljno za opasnost. Zato pre odlaska u planine otidite do sportskog lekara da vam pregleda srce i ustanovi postojanje tegoba, srčanih mana, te mogućnost preopterećenja.
Stalno slušajte sopstveni organizam. Naše telo je mehanizam koji ima jasne znake upozorenja i uvek vam saopštava granice. Tako ćete najbolje znati kada je dosta. Nemojte se takmičiti i dokazivati na planinarenju. Vi ste tu zbog uživanja.
Napredujte takvom brzinom da sa lakoćom i bez zamora možete razgovarati sa društvom.
Pravilno hodanje po planinama smanjuje opasnost od srčanog udara usled preopterećenja srca.
Opterećenje srca se vidi kroz puls. Naredna tabela vam daje normalne i dozvoljene vrednosti. Ako se zamarate i pri tom primetite da vam je puls veći od dozvoljenog, priuštite si odmor i izbegavajte taj intenzitet napora.
Starost Dozvoljen Normalan
20 200 130-170
25 195 127-166
30 190 123-162
35 185 120-157
40 180 117-153
45 175 114-149
50 170 110-145
55 165 107-140
60 160 104-136
65 155 101-132
70 150 96-124

Hronična stanja organizma

šecer, bubrezi, epilepsija, astma, bronhitis

U planine sa decom

Ko ide sa kim u planine? Vi sa decom ili deca sa vama?
Ovo pitanje ukazuje na probleme do kojih lako dolazi, ako svoj cilj postavljate po svaku cenu, a sa vama su deca.
Ako su deca dovoljno motivisana mogu izaći i na viši vrh, ali deca nisu obučena za uspone u visokim planinama. Njih u planine vodite zbog zdravlja i lepote. Oni će zavoleti planine samo ako im je u njima lepo. Kasnije će štošta naučiti, obučiti se i otići sa svojim društvom. Planina neće nigde pobeći i revnosno će sačekati da deca porastu i osvoje je.
Zapamtite, deca bi se u planini rado:
zabavljala
tu i tamo malo zaustavila i poigrala
ponegde zaustavila i vratila
bavila drugim stvarima od onih koje vas zanimaju

Usklađivanje želja odraslih i dece zahteva mnogo mudrosti i strpljenja. Jako je bitno da zapamtite da su deca nestašna, nedovoljno uporna, rade samo ono što im je zanimljivo, nestrpljiva, nejaka, a iznad svega, nesvesna opasnosti u planinama.
Slobodno vodite decu u planine, ali pri tom računajte na njih kao na ravnopravnog člana planinarske ture, te prema njima odredite planinarski uspon. Strogo pazite na opasnosti kojim se izlažu. Vaše pravo oružje za odnos sa decom su upravo njihov nedostaci: strpljenje, upornost, mudrost, smernost, principijalnost i znanje planine.

Priroda

Trudite se da vam se u prirodi ne desi ništa loše, ali brižno doprinosite priodi i budite joj ljubazni čuvar!

Šuma

Šume stare i oboljevaju. Procesi koji se u šumama odvijaju su veoma spori. Za razliku od toga, moderna civilizacija je dinamična. Covek može mnogo toga uraditi brzo, često neoprezno i na štetu svog okruženja koga postane svestan tek kada je za to kasno. Podmlađivanje šume, ili pošumljavanje, je mukotrpan i dugotrajan proces koji se lako može ugroziti. Neki od faktora na koje pojedinačno ne možemo uticati su suše, oluje, poplave, grad i drugo. Postoje, međutim i stvari koje možemo učiniti. Na primer, možemo izbegavati lomljenje malih stabala i žbunova, možemo izbegavati rubljenje skijama preko mladica.
Mislite i na to da se u šumama odvijaju šumski radovi (seče, transport stabala, gradnja šumskih puteva), te da vam od njih može pretiti opasnost.
Konacno, vodite računa o tome da šumski rasadi predstavljaju složen eko sistem, te da su šumski plodovi mnogim njenim stanovnicima jedina hrana. Mislite na potrebe šumskih stanovnika, onhih vidljivih i onih nevidljivih, pa budite umereni u branju šumskih plodova.

Gorsko rastinje

Pod gorskim rastinjem podrazumevamo biljni svet iznad granice šume. Posmatrajte ovu floru drugačijim očima. Vidite li da je ona pravo čudo prirode i izdržljivosti. Znate li da opstaje i u prilikama u kojima bi ste vi davno napustili isti teren. Njihova svrha je zaštita od erozije. To rastinje se teško sadi i obnavlja. Za obnovu uništenog gorskog rastinja često je potrebno i nekoliko stotina godina.
Zato: nemojte se kretati prečicama preko rastinja, ako već postoji staza, jer kretanje prečicom obrazuje novu stazu na kojoj nema rastinja, a koja je tzv. erozivni jarak.
I zapamtite. Gorsko cveće nigde nije tako lepo kao u gori. Zato neka ostane tu. Neka se i drugi njemu dive, neka ga uoće i neka im ulepša planinu. U vašoj vazi ili herbarijumu ono ne služi ni vama ni planini. Ako ste baš naumili da ga trajno zapamtite – snimite ga kamerom ili foto aparatom.

Divljac

Period od marta pa do kraja juna je vreme rađanja mladunaca raznih vrsta planinskih životinja. U istom periodu mladunci čine prve korake, i zato, u tom periodu zaobilazite čestare, mlado rastinje, velike jele i svoje pse vodite na povodcu.
Zapamtite da je opasnost dvostruka. Sa jedne strane vi ugrožavate mladunce i porodice gorskih životinja i ptica, a sa druge strane, možete se izložiti opasnosti od zaštitnički raspoložene majke neke opasne zverke.
Znajte da pri begu divljač upotrebi mnogo energije koja joj je potrebna za život. Znajte da i životinje oboljevaju od stresa. Znajte da se panika životinje povećava sa iznenadnošcu njenog susreta sa vama. U vezi sa poslednjem, zapamtite da hod u tišini nije poželjan, kako se to često misli. Normalan razgovor i šuštanje pri hodu otkriva vaše postojanje životinjama, te se one na vreme postave na oprez i lagano se uklone. Ako se “šunjate” iznenadićete neko nedužno stvorenje. Naravno to ne znači da treba da galamite i namerno proizvodite nepotrebnu buku. Ponašajte se normalno.
Konačno, ako ste u šumi zimi, saznajte gde su hranilišta za životinje i nadaleko ih izbegavajte.

PA, HODITE PLANINAMA SREĆNO I SA UŽIVANJEM, I VRAĆAJTE SE KUĆI SA LEPIM USPOMENAMA.

NAZAD

Go to Top